Sveučilište u Splitu Sveučilišni odjel za studije mora

Zanimljivosti

03.02.10
Plodovi mora

Kada u svakodnevnom razgovoru kažemo plodovi mora to se obično odnosi na ribe, poneke školjkaše i puževe te nekoliko vrsta glavonožaca i rakova. Koliko god nama izgledalo da jedemo poprilično toga iz mora dovoljno je otići na jednu prosječnu ribarnicu, prebrojiti sve vrste koje nađete u prodaji i to usporediti s ukupnim brojem vrsta u Jadranu. Primjerice, samo riba u Jadranu danas ima oko 440 različitih vrsta, a prosječan građanin Hrvatske rijetko da tijekom godine pojede više od 10 različitih vrsta. Dakako, stanovnici priobalja i otoka su zasigurno u prednosti, obzirom da su im dostupne i neke druge vrste koje se rjeđe nalaze u prodaji. Pri tome se prvenstveno misli na one koje se bave nekom vrstom ribolova čime su u mogućnosti jesti i nešto što drugi smatraju poprilično neuobičajenim. Primjerice, velik broj udičara zna da je knez među najboljih ribama za friganje. Razne vrste glamaca također spadaju u poželjne za friganje, a veći su naročito cijenjeni za razne brujete, isto kao i babice. Onima koji su naročito spretni pa mogu poprilično toga uloviti preporučuju se crneji i gire za soljenje, za koje mnogi stanovnici naših udaljenijih otoka smatraju da su bolji od soljenih inćuna i srdela. Sve te vrste se veoma lako love običnom kančenicom sa obale ili oko usidrenog broda.

Što se tiče školjaka i puževa svi su jestivi. Najdostupniji su svakako priljepci, ogrci, volci i dagnje. Zaboravite samo na periske i ostale strogo zaštićene pripadnike školjaka i puževa, dok sve ostale možete spremati na buzaru, sa rižom, tjesteninom i na mali milion drugih načina.

„Morska jaja“ spadaju u mješčićnice (skupina plaštenjaka) i osim velikih količina joda, bogat su izvor različitih minerala, poglavito selena, kroma, cinka i kobalta. Upravo ta količina joda daje im veoma karakterističnu aromu, a osjeća se i prisutnost još desetak hlapivih sumpornih spojeva koji također pridonose okusu i mirisu. Raširena je priča kako su morska jaja najveći afrodizijak među morskim organizmima. Uglavnom se konzumiraju na način da se raspolute i konzumiraju svježi i sirovi, uz par kapi maslinovog ulja i limunovog soka. Ovdje je dobro napomenuti da se tijekom ljetnih odmora ne bi trebalo baš totalno isključiti od svijeta, već bi trebalo slušati eventualne obavijesti o onečišćenju mora u nekom području te se suzdržati od konzumiranja jaja, školjkaša i puževa iz tog područja.

Što se tiče rakova, da bi ljeti uživali u takvim jelima ne morate plaćati astronomske cifre za jastoge ili hlapove. Dovoljno je plivati uz obalu sa maskom i disalicom da možete bolje vidjeti ispod površine i skupljati različite rakove koje je najlakše naći na hridinastim obalama. Tu se nalaze različite vrste od kojih su neki, kao primjerice žbirci (kosmeji), prilično veliki pa se pri jelu može uživati i u njihovom mesu, dok su ostali uglavnom manji, ali iskoristivi za dobivanje potrebnog okusa u raznim jelima.

Spolni produkti ježinaca, tj. ona crveno-narančasta ikra unutar njih, je jestiva i izuzetno ukusna. Jedu se na različite načine, od sirovih prelivenih limunom i maslinovim uljem, preko dodatka tjesteninama, pa sve do miješanja u fritaji (jajima). Pažljivim podizanjem sa dna ne morate se bojati njihovih bodlji.

I vlasulje su jestive, a među najukusnijima su obične smeđe vlasulje koje se mogu naći i u najplićim područjima. Obzirom da vjerojatno svi znate kako su to žarnjaci pa ih nije baš preporučljivo uzimati golom rukom, obične ronilačke rukavice, ili pak bilo koje druge, će vas zaštititi od neželjenih posljedica. Vlasulje se jednostavno operu u slatkoj vodi, rasijeku na komade, te pohaju. Neiskusnije tako pripremljeno jelo može čak i zavarati, jer izgledaju kao prženi kraci liganja.


Morskih trpova (krastavaca) kod nas ima gotovo svugdje. Ti organizmi se masovno koriste kao hrana u azijskim državama, a također se smatraju i lijekom protiv različitih oboljenja kostiju. Od morskih trpova se jede samo mesnati dio, ali kako kod nas svi trpovi spadaju u zaštićene vrste recepte ćemo ovdje preskočiti.

U kuhinjama dalekog istoka mogu se naći i kitovi, živi morski crvi i različito morsko bilje. Morske alge su jedan od neizostavnih sastojaka svakog boljeg objeda u tim krajevima. Primjerice, morska salata (Ulva lactuca) se često kod nas doživljava kao znak nečistog mora, što je donekle istina jer živi u područjima bogatim nutrijentima. Ipak, ako je nađete van luka, u područjima gdje nema kanalizacijskih ispusta ili sličnih onečiščivaća, onda je vrlo vjerojatno da je bez problema možete konzumirati upravo kao salatu ili dodatak juhi. Ne treba napominjati da je to Azijatima uobičajeno, ali i u Škotskoj se koriste na sličan način.

Za kraj evo recepta jednostavnog jela koje se naziva juha od kamena. Princip je sljedeći: iz čistog se mora, po mogućnosti sa dubine od desetak metara, izvadi šupljikav kamen prekriven raznim morskim organizmima. Stavi se u posudu i prekrije vodom (ne morem radi velike slanosti) te se doda crveni luk, češnjak, maslinovo ulje i malo papra. Sve se kuha oko sat do dva (u zavisnosti od jačine vatre) i prava morska juha je spremna za jelo.

Na kraju napomena da se prije nabavljanja spomenutih potrebnih sastojaka za jela od morskih delicija naoružate potrebnim ribolovnim dozvolama da vam dolaskom nadzornih organa jelo ne bi prisjelo.

Alen Soldo